Čuveni britanski dramski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Harold Pinter preminuo je, posle teške bolesti, u 78 godini.
Bio je svestrana ličnost - glumac, pesnik, scenarista i režiser, ali iznad svega borac protiv nepravde koji se nikada nije ustručavao da kaže šta misli.
Pinter se rodio u Londonu 1930, a 2002. je oboleo od raka jednjaka.
Tokom duge i plodne karijere, napisao je preko 30 dramskih komada, među kojima su Nastojnik, Rođendan, Izdaja, a autor je i brojnih filmskih scenarija, uključujući i onog za film Žena francuskog poručnika.
Nobelovu nagradu za književnost dobio je 2005. godine.
Tri godine kasnije objavio je da prestaje da piše pozorišne drame da bi se koncentrisao na svoja politička interesovanja.
Harold Pinter je bio poznat po svojim levičarskim stavovima i kao oštar kritičar britanske i američke spoljne politike; 1999. izrazio je žestoko neslaganje sa NATO kampanjom protiv Srbije.
Kada su ga jednom pitali koji su filmovi obeležili njegovu mladost u radničkoj četvrti Hakni u Londonu, Pinter je pomenuo Ajzenštajna i Bunjuela, ali i američke vesterne. Posebno pamti film Incident u Oksbou o zloupotrebi vlasti, nepravdi i vladavini rulje.
Bes zbog nepravde i tlačenja obeležio je život i stvaralački rad Harolda Pintera. Mnogi kritičari su uzroke tog gneva tražili u njegovom jevrejskom detinjstvu.
2002. godine u jednom intervjuu Pinter je, medjutim, objasnio da potiče iz stabilne i vrlo konvencionalne porodice.
Prve nagoveštaje političkog angažovanja pokazao je kao 18-godišnjak, kada je, zbog prigovora savesti odbio da služi vojni rok. Bavio se glumom punih sedam godina, do 1958, kada je premijerno izveden njegov komad "Rodjendan". Malo je reći da predstava nije imala uspeha.
"Igrana je šest dana u Londonu, a na prvom matineu u publici je bilo šestoro ljudi. Moram priznati da to nije bio ohrabrujući početak,", prisetio se sam Pinter.
Komad Rodjendan bio je od početka mnogo uspešniji, kaže pozorišni kritičar Mat Vulf:
"Pretvorio je jedno krajnje konvecionalnu lokaciju - pansion pokraj mora - u orkan potiskivanog a potom i oslobodjenog nasilja. To je šokantno. Pinter je iz korena promenio pozorište."
Sam Pinter je prekretnicom smatrao svoju sledeću predstavu "Nastojnik", koja je doživela veliki uspeh.
Postalo je jasno da Pinter majstorski vlada jezikom i tonom; bio je očigledan i uticaj filmskog dijaloga - kratke rečenice i malo prideva. Od filma je naučio i snagu tišine. Sa godinama, njegov dijalog je postajao sve šturiji, i sve sličniji stilu Semjuela Beketa.
Sredinom osamdesetih godina, Pinter se zainteresovao za sandinističku revoluciju u Nikaragvi, često je posećivao tu zemlju i sprijateljio se sa njenim vodjama - piscima, studentima, sveštenicima. Mnogi upravo u tim godinama nalaze korene Pinterovog antiamerikanizma.
Kada je 2005. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, bolest ga je sprečila da otputuje u Oslo i lično primi to priznanje, ali je u jednom londonskom tv studiju snimio govor koji je tamo nameravao da održi:
"Zločini Sjedinjenih Država su sistematski, neprestani, izopačeni i bez griže savesti, ali malo ljudi o tome govori. Za to je zaslužna upravo Amerika, koja širom sveta primenjuje vrlo ciničnu zloupotrebu moći, a istovremeno glumi snagu univerzalnog dobra. To je fantastičan, čak i dosetljiv, i vrlo uspešan čin hipnoze."
Pinter je oštro kritikovao i politiku SAD, ali i Britanije prema Jugoslaviji, posebno vazdušne napade NATOa 1999. godine. U jeku bombardovanja, u posebnoj emisiji na na TV BBC izrekao je oštre reči na račun zapadnih saveznika.
"Intervencija NATOa u Srbiji je u suprotnosti sa samom njegovom poveljom. Njome se krše opšte prihvaćena ograničenja medjunarodnog prava i ignorišu UN. Pokušaću da dokažem da je to jedna banditska akcija koja je pokrenuta bez ozbiljnog razmišljanja o posledicama, koja je plod pogrešne procene i računice, jedan sramni čin nasilništva."
Bio je član Komiteta za mir na Balkanu, a na prvu godišnjicu bombardovanja, 10. juna 2000. održao je govor u kome je izmedju ostalog rekao:
"SAD su bile odlučne da pokrenu rat protiv Srbije iz jednog jedinog razloga - da bi potvrdile dominaciju nad Evropom. Jasno je da se stvari na tome neće zaustaviti. Pokazujući prezir prezir prema Ujedinjenim nacijama i Medjunarodnom pravu, SAD su otvorile put novim moralnim zgražavanjima, novim humanitarnim intervencijama, novim demonstracijama krajnje ravnodušnosti prema sudbini hiljada ljudi, otvorile su put novim lažima, sadizmu i razaranjima. Britanska vlada ih na tom putu sledi sa douševljenjem koje zaslužuje samo prezir. Toj mašineriji se moramo odupreti."
Mnogima se politički stavovi Harolda Pintera nisu dopadali, bilo je i onih koji su njegove drame smatrali suvim i nerazumljivim. No, za stotinu godina niko neće moći da ozbiljno govori o pozorištu 20 veka a da ne pomene Pintera.
Narovucenije: Moj brat je licno znao Harolda i radili su na nekim zajednickim projektima. Nadam se da ono sto je radio nece pasti u zaborav.